Od venecijanskog – caponera, kokošinjac. Dok se nije mislilo o utjecaju jaja na kolestrerol, kokoši su živjele spokojno. Kljucajući po dvorištima izvan centra grada, strahovale su jedino od pećnice i lonca. Za razliku od perifernih, pravo na slobodno kretanje nisu imale urbane koke. Smještene u kapunjerama nevidljivim prolaznicima, katkad bi pobjegle i zalepršale na kali. Dok ne bi završile kao ‘tingul’, tradicionalni specijalitet, krijepile su jajima slabašnu djecu. Tamo gdje su bile kapunjere, danas su apartmani. Kokodakanje i dalje odzvanja gradom, ali bez krivnje peradi.